List masline
Zdrava i pravilna prehrana ljudi sve je aktualniji problem. Mediteranska prehrana, u kojoj maslina i maslinovo ulje imaju vrlo značajnu ulogu, oduvijek se smatrala jednom od najpravilnijih i najzdravijih tipova prehrane. Premda je uglavnom plod masline taj koji zaokuplja najveću pažnju i koji se najviše koristi, bilo kao sam plod ili kao proizvod ploda (maslinovo ulje), komercijalno se sve više počinje koristiti i drugi dio ove biljke - list.
Pitoma maslina, ta stoljećima stara biljna vrsta, zbog svoje se posebnosti ubraja među najcjenjenije voće. Simbolika ovog zimzelenog stabla koje se najčešće susreće uz obale Sredozemlja znana je ljudima još od biblijskih vremena.
Drevni Egipćani koristili su ga prilikom mumificiranja faraona, a tradicija njegove uporabe u medicinske svrhe održala se sve do danas, iako se prvi dokumentirani podaci njegove medicinske primjene vezuju uz 1850. godinu, kada je bio korišten u liječenju malarije i gripe. U novije doba njegova ljekovitost je potvrđena. Pokazalo se da upravo maslinov list pokazuje vrlo dobra svojstva u borbi protiv infekcija i bolesnih stanja organizma.
Ljekovita svojstva lista masline
List masline krije brojna ljekovita svojstva. Najaktivniji spoj u lišću masline, za kojeg se uglavnom i veže terapeutsko djelovanje, naziva se oleuropein (gorki monoterpenski glukozid). Upravo oleuropein i produkti njegove hidrolitičke razgradnje posjeduju izuzetno jako antimikrobno djelovanje. U važne sastojke lista s antimikrobnim djelovanjem ubrajaju se još i spoj oluropezid te kalcijev enolat, po nekim autorima najaktivniji sastojak lista. O mnogim ovim spojevima se još uvijek ne zna puno toga iako su ljekovita svojstva istih dokazana.
Maslinovim listom postiže se poboljšanje stanja u velikom broju bolesti uzrokovanih mikrobima - upala pluća, gonoreja, tuberkuloza, gripa, meningitis, hepatitis B, herpes itd. Također je dobar i kod infekcija mokraćnog sustava, ali i kod kirurških infekcija. Dokazano je da maslinov list istovremeno sprječava infekcije uzrokovane djelovanjem gljivica.
Vrlo je duga lista bolesti za koje se dokazalo da mogu biti liječene korištenjem preparata na bazi maslinova lista. Od otprilike 125 vrsta patoloških mikroorganizama koji ne mogu odoljeti djelovanju spojeva prisutnih u listu masline, navest ćemo samo najčešće bolesti koje takvi mikroorganizmi uzrokuju, ali i one bolesti ili stanja koje mogu biti učinkovito liječene lišćem masline. Dakle tu spadaju:
srčana oboljenja
herpes
artritis
dijabetes
sindrom kroničnog umora
hepatitis A, B i C
meningitis (virusni i bakterijski)
vaginitis
botulizam
difterija
listerija
malarija
čir na želucu
gripa
upala mokraćnih putova
encefalitis
klamidijske infekcije
Prema nekim istraživanjima, ekstrakt maslinova lista je djelotvoran i protiv Ebola virusa, a u nekim preliminarnim istraživanjima čak je pokazao ohrabrujuće rezultate u djelovanju protiv virusa AIDS-a.
Za spojeve prisutne u listu masline općenito se smatra da jačaju imunološki sustav, povećavaju energiju organizma, posjeduju antivirusno, antiparazitsko, antibakterijsko i antifungalno djelovanje, smanjuju ili čak sasvim uklanjaju mnoge zdravstvene probleme, smanjuju krvni tlak, koncentraciju šećera u krvi te nivo LDL-a (često zvanog i "loš" kolesterol tj. loša masnoća koji se povezuje s nastankom krvožilnih i srčanih oboljenja) u krvnom serumu. Smatra se da ovi spojevi imaju izražena i antioksidacijska svojstva tj. da sprječavaju oksidaciju LDL-a.
Mehanizam djelovanja ljekovitih tvari lista masline
Iako mehanizam djelovanja glavnog sastojka lista masline - oleuropeina - kao antivirusnog agensa nije u potpunosti objašnjen, postoji nekoliko teza o njegovu djelovanju. Najveći broj znanstvenika se slaže kako ovaj spoj djeluje na proces sinteze specifičnih aminokiselina neophodnih za životni ciklus virusa. Naime ovaj spoj ima sposobnost da ulazi u virusom zaraženu stanicu gdje uzrokuje nepovratnu inhibiciju njegova umnažanja. Osim navedenog djelovanja, onemogućuje ili usporava djelovanje brojnih enzima bakterijskih stanica čime utječe na propusnost membrane bakterijskih stanica. Tako djelujući onemogućuje štetno djelovanje bakterija.
I produkt hidrolitičkog cijepanja oleuropeina - elenolna kiselina - pokazuje jaka antivirusna svojstva, ali u lužnatom mediju (pH oko 7,5). S obzirom da je pH (faktor kiselosti) krvi čovjeka sličan vrijednostima pH u kojima je navedena kiselina aktivna, logično je da je njeno djelovanje najznačajnije u samom krvotoku čovjeka. Njeno djelovanje mogu poništiti slobodne aminokiseline koje cirkuliraju krvotokom (poput lizina, triptofana, serina i histidina). Upravo zbog navedenog, liječnici i nutricionisti preporučuju uzimati preparate elenolne kiseline sat do dva prije ili poslije jela.
Međutim...
Maslinov list, kao što je prethodno navedeno, pokazuje brojna pozitivna djelovanja po zdravlje čovjeka. No međutim, jednako tako posjeduje sposobnost da djelovanjem tvari koje su aktivni sastojci lista, stvori i popratnu pojavu. Radi se o korisnoj popratnoj pojavi koja naglašava njegovu vrijednost. Premda je ekstrakt lista masline u potpunosti neotrovan, uzimanje istih u prevelikim količinama iz početka mogu samo pogoršati zdravstveno stanje. Ta privremena popratna pojava posljedica je neobično velike djelotvornosti protumikrobnog sredstva. Naime, uginuće velikog broja mikroorganizama zbog djelovanja tvari izoliranih iz maslinova lista, puni organizam otrovima tih istih umirućih organizama. Jetra te toksične tvari nije u mogućnosti odmah odstraniti pa stoga dolazi do popratnih pojava. Simptomi se, ovisno o vrsti infekcije, mijenjaju. Simptomi mogu uključivati glavobolju, blage alergijske promjene na koži i osjećaj umora. No kad ova reakcija prođe, ubrzo obično nestane i samo oboljenje.
Da bi se izbjeglo nastajanje popratnih pojava, onima koji namjeravaju uzimati preparate ili bilo koje proizvode na bazi maslinova lista, preporučuje se postupno povećavanje dnevne doze. Potrebno je napomenuti i to da spomenuti spojevi lista masline mogu djelovati tako da inaktiviraju djelovanje antibiotika. Stoga se proizvode na bazi maslinova lišća ne bi trebalo uzimati u isto vrijeme kad i antibiotike.
Prirodno je najbolje
Iako se na našem tržištu jako rijetko nalazi u obliku dodataka prehrani, izolirate maslinova lista moguće je koristiti tj. konzumirati, a kako to ukazuju brojna znanstvena istraživanja, i bolje, na prirodan način. Jedan od prirodnih načina konzumiranja, i to najčešćih, je pripremanje čaja od sušenog lišća maslinovog drveta. Ispijanje čaja maslinova lista nije novost. Naime, već u srednjem vijeku se koristio kao sredstvo za tretiranje bolesti i stanja kao što su kašalj, gripa, cistitis, i sl.
Mnogostruko ljekovito djelovanje čaja maslinova lišća danas je i znanstveno potvrđeno pa se stoga njegova uporaba u svijetu sve više povećava.
Pripremanje čaja od lista masline
Kako bi se spojevi sa ljekovitim djelovanjem očuvali u što većoj količini pri pripravljanju čaja od maslinova lišća potrebno je pridržavati se određenih pravila. Ujedno, kako bi se izbjegle prethodno spomenute popratne pojave, navest će se dnevna doza čaja (preporučljiva za odraslu osobu).
Prokuhajte oko 2 do 2 i pol dl vode. Dok voda još vrije, dodajte oko 10 g sušenog lišća masline (samog ili u kombinaciji s drugim vrstama čajeva). Odmah nakon što ste dobro promiješali, smanjite grijanje. Ostavite neka lagano vrije oko 2 do 3 minute, zatim poklopite posudu i ostavite da odstoji dodatnih 10-ak minuta. Tekućinu (čaj) procijedite, tj. uklonite lišće. Čaj možete piti bilo da je vruć ili hladan, ali pritom pokušajte izbjegavati duže stajanje ili ponovno grijanje.
Na kraju, završit ćemo riječima jednog poznatog agronoma: "Kad prolaziš pored masline, pokloni joj se!" Maslina, koja je oduvijek bila simbol mira, plodnosti, snage, zdravlja i blagosti, upravo to i zaslužuje.

Maslina dobro podnosi rezidbu u različitim godišnjim dobima, pa i ljetnu, kao zaštitnu mjeru od suše. Iako način rezidbe masline ovisi o sorti, ipak postoje neka opća pravila koja treba poznavati i kojih se treba pridržavati.
Stoga maslinar svakako treba imati određeno znanje o rezidbi. Nažalost, može se slobodno reći da se naši maslinari ne mogu podičiti nekim osobitim znanjem o rezidbi. To se lako može zaključiti promatranjem naših maslinika. Čak neki maslinari nikada i nisu rezali maslinu, jer misle da se to i ne smije činiti. Od ono malo brige što je posvećivao maslini, maslinar je najviše vremena i truda uložio u okopavanju maslina. Za rezidbu je mnogo manje mario. Češće je to bilo rezanje, zapravo sječa grana za prehranu stoci nego sustavno rezanje da bi se oblikovala krošnja, ili da bi se postigla ravnoteža između korijena i grana, uroda i prirasta.Uklanjanje vodopijaMaslina se obilazila najčešće zimi, kada je bilo manje posla u vinogradu, vrtu i si. Valja reći da u prošlosti i nije bilo prikladnog oruđa za rezidbu kao danas. Jedino oruđe bili su sjekira i kosir, a njima se i ne može dobro obaviti rezidba. Voćarska pila je bila gotovo nepoznata, a voćarske nožice teške i nekvalitetne.

Budući da je vrijeme za temeljnu rezidbu masline već prošlo, a pred nama je ljeto, to će biti od koristi reći o ljetnoj rezidbi. Većina naših maslina raste na siromašnom i propusnom tlu koje slabo zadržava vlagu. Ljeti je maslini potrebno najviše vode, a tada je vode najmanje. Da bi maslina sačuvala što više dragocjene vode, te da bi se pospješio rast ploda i rodnih grana, korisno je obaviti ljetnu rezidbu. Prvenstveno se odnosi na rezanje vodopija (mulaca, divljaka). Vodopija nije rodna grana i stoga je na maslini suvišna, osim ako se njome ne kani ispuniti moguća praznina u krošnji. Ako se vodopiju u tu svrhu želi ostaviti, ona će donijeti rod tek nakon 3 do 4 godine. Samo joj ime govori kako ona oduzima vodu kojom maslina najčešće oskudijeva, a koja je maslini potrebnija za porast rodnih grančica i plodova. Vodopija gotovo redovito izbija na gornjoj strani debelih grana, to jače što je grana više položena. Raste bujno i okomito u visinu. Lišće vodopije razlikuje se po boji i obliku od listova s rodne grančice.Voćarske škareNekada su se vodopije sjekle kosirom potkraj ljeta kada bi prestao ljetni rast. U tom slučaju bilo je malo koristi jer je vodopija tijekom ljeta oduzela maslini veliku količinu vode. Pri ovom rezanju nastala je i šteta jer su se zbog neprikladnog oruđa (kosira) stvarale rane na granama koje su se nerijetko i namjerno uvećavale da bi se spriječilo buduće izbijanje novih vodopija. Zbog ovih rana često su se sušile gornje strane grana.Nadalje, nije dobro vodopiju pustiti da naraste velika pa je tek onda rezati. Mnogo je bolje rezati je u samom početku i tako ne dopustiti da previše uzima hranjivo i vlagu maslini. Ovo zahtijeva češće obilaženje masline, što je svakako djelotvornije i korisnije za maslinu od jednokratnog rezanja. Vodopiju se ni u kom slučaju ne sijeku kosirom, nego dobrim voćarskim nožicama kojih je danas u izobilju na tržištu. Ako se vodopije skidaju u samom početku čim izbiju, moguće ih je otkinuti prstima.Vodopije se režu voćarskim škarama. Najbolje su škare s dvjema oštricama. Bolje režu nego nožice s jednom oštricom i dovoljna je upola manja snaga da bi se odrezala grana jednake debljine. Škare s jednom oštricom i jednim tupim krakom gnječe granu pa rezno mjesto teže i sporije zarašćuje. Za deblje vodopije ili neke druge grane, koje se ne mogu odrezati voćarskim škarama, treba upotrijebiti voćarsku pilu. Nekadašnje pile su trgale tkivo masline pa je rez trebalo zagladiti posebnim voćarskim nožem. Današnje pile izvrsno režu. Rez je gladak i nije potrebno dodatno dotjerivanje.RezidbaOsim toga, ljeti se u masliniku režu i izboji (izdanci) na panju. Ovi izboji se javljaju redovito na starim stablima. Nekada su se oni sjekli kosirom ili nekim drugim oruđem, a znalo ih se i nagaziti nogom. Sječa ovih izboja kosirom je i ovdje donosila nevolju: veliko oštećenje prizemnog dijela stabla masline. U slučaju kad izdanci rastu na panju ne bih preporučio zamjenu kosira voćarskim škarama. Preporučio bih nešto djelotvornije. Ako na panju masline izbijaju mladice, znak je da je nadzemni dio stabla toliko oslabio da ne može primiti i prenijeti hranjivo koje korijen šalje u nadzemni dio masline. To je očit znak da je došlo vrijeme da se maslina pomladi, iz panja ili guke. Dakle, kad se pojave izboji na panju, umjesto voćarskih škara ili kosira motornom pilom u vrijeme mirovanja maslinu treba ispiliti u razini zemlje i tako je pomladiti.

Sadnja mladih maslina

Za sadnju svakako treba pripraviti zemljište na kojem će se sadnja obaviti. Tu spada duboko oranje s pripadajućim gnojenjem zrelim stajnjakom i umjetnim gnojivom, čiji će se sastav i količina odrediti prema učinjenoj analizi zemljišta. Oranje se obavlja traktorom, u posljednje vrijeme i rovokopačem (bagerom). Primjer kako ne valja raditi. Previše je pobočnih grana i grananje počinje prenisko Primijetio sam da se pri tome ponekad radi pogreška jer se zemlja ore preduboko, pogotovo ako se to radi rovokopačem. Naime, često pri oranju neplodna zemlja (jalovina) iz dubljih slojeva dođe na površinu, a plodna s površine u dubinu. U tom slučaju sadnica svoje korijenje pušta u jalovinu, a plodna joj zemlja zbog dubine ostaje nedostupna. Sadnica zbog toga vrlo sporo napreduje.
Ako tlo nije pripravljeno oranjem, maslina se može posaditi u rupu. Što je iskopana rupa veća i dublja, to bolje. Dublja rupa ne znači da i sadnicu treba smjestiti dublje. U rupu treba staviti zrelog stajnjaka i NPK gnojiva. Neki gnojivo stavljaju na dno rupe, a neki na vrhu. Mislim da je gnojivo najbolje dobro izmiješati sa zemljom, jer tako će korijen masline najlakše doprijeti do gnojiva i najbolje ga iskoristiti. Nakon sadnje nije potrebno niti je dobro zemlju gaziti nogama da bi se istisnuo zrak. Puno je bolje sadnicu zaliti s desetak litara vode.Ne saditi predubokoSadnicu nije dobro stavljati preduboko u zemlju, pogotovo ako je tlo teško i nepropusno. Neka sadnica bude stavljena u zemlju do razine do koje je bila u vrećici (vazi) ili desetak centimetara dublje. Ako je tlo teško, neka se sadi pliće, a ako je propusno, dublje. Uz sadnicu svakako treba postaviti čvrst i ravan kolac za koji će se sadnice privezati vezivom u obliku osmice. Kolac je potreban da sadnici omogući uspravan rast, jer bi se u protivnom sadnica nagnula u smjeru kojim najčešće puše vjetar.Nakon sadnje mladu maslinu treba primjereno njegovati. U prvom redu treba joj osigurati dovoljno vlage u tlu ako izostanu kiše, što je redovito slučaj. Nije dovoljno da vlage bude samo za puko preživljavanje mlade masline. Vlage mora biti toliko da mladoj maslini omogući primjeren porast i razvitak kako bi što prije donijela rod.Vrlo je važno od samog početka brinuti se o budućem obliku krošnje. Postoje dva mišljenja o tome kako pristupiti mladoj maslini glede rezidbe. Jedno je mišljenje da se mladu maslinu ne smije rezati u prve dvije godine, jer se time remeti odnos korijena i lista, te stoga maslina kasnije dolazi na rod. Zato maslini treba ostaviti sve izboje, a onda nakon dvije godine nepotrebne izboje odrezati. Mislim da ovo mišljenje nije dobro i da ga treba napustiti. Naime, ako se pusti da izboji rastu proizvoljno, maslina će poprimiti takav oblik da će poslije biti vrlo teško postići željeni oblik krošnje ili, kako to maslinari kažu, “bit će teško maslinu ušestat”. Maslina će nepotrebno gubiti snagu za stvaranje mnogih izboja koji će se zatim kao nepotrebni i suvišni odrezati.

Oblikovanje krošnje

Drugi način njegovanja mlade masline za konačno oblikovanje krošnje polazi od toga da treba od samog početka porast masline držati pod nadzorom i usmjeriti ga za postizanje željenog oblika krošnje. Za to je potrebno da mlada maslina bude dobro razvijena, da ima jednu uspravnu granu visoku toliko da se na određenoj visini može započeti temeljno grananje. Ovo grananje neka bude na visini između 70 i 90 centimetara. Ako bi grananje bilo ispod 70 centimetara, grane bi bile preblizu tla, što bi otežalo obradu tla i berbu. Ako bi grananje, pak, počelo iznad 90 centimetara, teško bi se bilo penjati na Priprema terena za sadnjumaslinu prigodom berbe ili rezidbe. Dakle, na spomenutoj visini (70-90 cm) treba mladu maslinu prikratiti. Ispod mjesta prikraćivanja izbit će mladice koje će postati temeljne grane.Najbolje je odmah ostaviti tri bočne grane, a ostale odstraniti. Bilo bi poželjno da ove grane budu raspoređene međusobno pod kutom od 120 stupnjeva. To će u početku biti teško postići, jer maslina tjera izboje naizmjence po dva na svakom koljencu koji su pod kutom od 180 stupnjeva. No nakon što se ostave tri izboja, oni će s vremenom rasti, tako da će između njih biti približno kut od 120 stupnjeva.

KAKVOĆA SADNICA

Za uspjeh sadnje od presudne je važnosti kakvoća sadnice, koje treba nabavljati od proizvođača s jamstvom da se radi o željenoj sorti, a što se potvrđuje etiketom. Sadnica treba biti zdrava, dobro razvijena i mlada. Najbolje su tzv. jednogodišnje sadnice, koje imaju od dvanaest do osamnaest mjeseci. Sadnicu od dvije ili više godina svakako treba na vrijeme presaditi u veću vrećicu ili vazu da bi se njezin korijen mogao slobodno razviti te da se ne bi smotao u klupko.

Vrste stabala maslina

U svijetu postoji 70 vrsta maslina. Kod nas je utvrđeno 19 sorata maslina. Odabir sorata vrlo je važna karika u podizanju kvalitetnog maslinika. Od starih autohtonih i udomaćenih sorata za istarsko područje koriste se: bjelica, buga, moražola, rosinjola, crnica, drobnica i oblica. Na kvarnerskom i podvelebitskom području prevladava oblica ili kako je još zovu orkula, debela, velika, orbula, pitoma, naša, domaća, bračka i krupica. Naime, ovo su sve udomaćeni nazivi na različitim područjima za oblicu. Uz oblicu tu su zastupljene i drobnica, slivnjača, plominka, rosulja, slatka i one npr. na otoku Cresu prevladavaju nad oblicom. Sorte levatinka i lastovka, česte na području Dalmacije, nalazimo pojedinačno i na otoku Rabu.
Od introduciranih stranih sorata najčešće se koristi pendolino kao oprašivač, potom leccino, picholine, coratina, ascolana tenera (krupna ploda) i desetak drugih, te cipressino koja nam može služiti kao vjetrozaštitni pojas.

Oblica je najvažnija a ujedno i najrasprostranjenija sorta masline. Ona je autohtona sorta Jadranskog primorja.
Otporna je na suha zemljišta i hladnija područja, uspijeva gdje nebi niti jedna druga kultura. Predviđeo je da se sadi u kršu. Gdje nema najboljih klimatskih uvjeta za maslinu, oblica treba da bude glavna sorta. Daje ulje dobrog kvaliteta, pokazala se dobrom za konzerviranje. Glavni nedostatak je što je neotporna na parazite, naročito prema maslinovoj mušici, slaba joj je oplodnja i neredovno rađa. Prirodno formira široku krošnju u obliku kišobrana.

Lastovka se najviše uzgaja na Braču.Ne zahtjeva naročit položaj i zemljište.Otpornija je prema niskim temperaturama od Levantinke,a osjetljivija od Drobnice ,a posebno od Oblice. Redovioto rađa (po stablu prinos starijih stabala je oko 90kg). Randman ulja kreće se od 20-22%. Ulje je vrlo dobrog kvaliteta, žuto-zelenkaste boje. Lastovku u južnom Crnogorskom primorju, južnoj i sorti prema niskim temperaturama, prema parazitima, ali je neoporna na lisne i štitaste vaši. Stablo prirodno formira visoku piramidalnu krošnju.
Najpoznatije sorte koje se gaje u mediteranskim zemljama :
srednjoj Dalmaciji (najboljem području za gajenje masline kod nas) smatraju najboljom sortom za intenzivno gajenje. Jedna je od manje osjetljivih.

Levantinka traži najbolja zemljišta i položaje. Podnosi niske temperature, ali ne podnosi sušu. Rađa redovno i daje prinose po stablu veće od bilo koje domaće sorte. Nedostatak joj je što ima mali postotak ulja (15-18%) ulje je dobrog kvaliteta. Njena karakteristika su krupni tamno-zeleni listovi i više plodova u grozdovima. Najviše je ima na Šolti.
Stablo joj je bujno sa širokom okruglom krošnjom.
Drobnice i Sitnice su malo neotprnije na sušu i niske temperature nego oblica. Plodovi su sitni, ali su rodnije od oblice i otpornije na parazite. Daju dosta ulja i boljeg su kvaliteta od oblice. Stablo im je uspravno sa gotovo vertikalnim granama.
Žutica je rasprostranjena od Korčule i Pelješca prema istoku. Zahtjeva topliju klimu i dobro zemljište. Rađa redovno i dobro. Daje dosta ulja (20-22%) dobrog kvaliteta. Ima bujna stabla uspravnog i piramidalnog rasta.

Pendolino je talijanska vrsta masline i uz nju još imamo u našim krajevima zastupljeno još par vrsti maslina od kojihizdvajama Leccino i Itrana.
Ove vrste maslina najzastupljenije su u Istri.

Vrste stabala maslina
U svijetu postoji 70 vrsta maslina. Kod nas je utvrđeno 19 sorata maslina. Odabir sorata vrlo je važna karika u podizanju kvalitetnog maslinika. Od starih autohtonih i udomaćenih sorata za istarsko područje koriste se: bjelica, buga, moražola, rosinjola, crnica, drobnica i oblica. Na kvarnerskom i podvelebitskom području prevladava oblica ili kako je još zovu orkula, debela, velika, orbula, pitoma, naša, domaća, bračka i krupica. Naime, ovo su sve udomaćeni nazivi na različitim područjima za oblicu. Uz oblicu tu su zastupljene i drobnica, slivnjača, plominka, rosulja, slatka i one npr. na otoku Cresu prevladavaju nad oblicom. Sorte levatinka i lastovka, česte na području Dalmacije, nalazimo pojedinačno i na otoku Rabu.
Od introduciranih stranih sorata najčešće se koristi pendolino kao oprašivač, potom leccino, picholine, coratina, ascolana tenera (krupna ploda) i desetak drugih, te cipressino koja nam može služiti kao vjetrozaštitni pojas.

Oblica je najvažnija a ujedno i najrasprostranjenija sorta masline. Ona je autohtona sorta Jadranskog primorja.
Otporna je na suha zemljišta i hladnija područja, uspijeva gdje nebi niti jedna druga kultura. Predviđeo je da se sadi u kršu. Gdje nema najboljih klimatskih uvjeta za maslinu, oblica treba da bude glavna sorta. Daje ulje dobrog kvaliteta, pokazala se dobrom za konzerviranje. Glavni nedostatak je što je neotporna na parazite, naročito prema maslinovoj mušici, slaba joj je oplodnja i neredovno rađa. Prirodno formira široku krošnju u obliku kišobrana

Lastovka se najviše uzgaja na Braču.Ne zahtjeva naročit položaj i zemljište.Otpornija je prema niskim temperaturama od Levantinke,a osjetljivija od Drobnice ,a posebno od Oblice. Redovioto rađa (po stablu prinos starijih stabala je oko 90kg). Randman ulja kreće se od 20-22%. Ulje je vrlo dobrog kvaliteta, žuto-zelenkaste boje. Lastovku u južnom Crnogorskom primorju, južnoj i sorti prema niskim temperaturama, prema parazitima, ali je neoporna na lisne i štitaste vaši. Stablo prirodno formira visoku piramidalnu krošnju.
Najpoznatije sorte koje se gaje u mediteranskim zemljama :
srednjoj Dalmaciji (najboljem području za gajenje masline kod nas) smatraju najboljom sortom za intenzivno gajenje. Jedna je od manje osjetljivih
Lastovka
Pendolino
Pendolino je talijanska vrsta masline i uz nju još imamo u našim krajevima zastupljeno još par vrsti maslina od kojihizdvajama Leccino i Itrana.
Ove vrste maslina najzastupljenije su u Istri.
Ponuda proizvoda
Kornatsko maslinovo ulje
Konzervirane masline
Bakalar i pasutice
Riblja juha
Recepti

Levantika
Levantinka traži najbolja zemljišta i položaje. Podnosi niske temperature, ali ne podnosi sušu. Rađa redovno i daje prinose po stablu veće od bilo koje domaće sorte. Nedostatak joj je što ima mali postotak ulja (15-18%) ulje je dobrog kvaliteta. Njena karakteristika su krupni tamno-zeleni listovi i više plodova u grozdovima. Najviše je ima na Šolti.
Stablo joj je bujno sa širokom okruglom krošnjom.

Sadnice maslina prodaju se opremljene uskim žutim trakama, deklaracijama, na kojima su upisani osnovni podatci o sadnici, kao što su vrsta i sorta, starost sadnice, proizvođač itd. Pravilnik o rasadničkoj proizvodnji predvidio je da se u prometu nalazi zdrav i sortno čist materijal!
O tome svjedoči dodatna dokumentacija koja prati sadni materijal, koju izdaju institucije koje nadziru proizvodnju. Tako je, među ostalim, Pravilnik predvidio i minimalnu veličinu pa se za maslinu kaže da treba biti visoka minimalno 100 cm, a debljina u zoni korjenova vrata najmanje 10 mm. Odabir sadnice No, kriteriji se nerijetko spuste ispod dopuštene granice i u prodaji se javlja preslab, nježan materijal, nespreman za prilagodbu i početak života na stalnome sadnom mjestu. Jedan od uzroka je i to što se maslinine sadnice još uvijek znatno više traže nego stoje domaće rasadništvo u mogućnosti proizvesti. Neke od tih sadnica standardne su visine, ali su tanke i u uspravnom stanju održava ih tanki bambusov kolčić. Nedaća koja prati sadnice maslina je i njihov uzgoj u zaštićenu plasteniku, iz kojeg ponekad nedozrele izlaze u naokrutnijim, hladnim, zimskim uvjetima. Ako je u rasadniku bila gusta sadnja i porast se podupirao obiljem dušika, unatoč njihovu tamnozelenom, zdravom izgledu, u vanjskim uvjetima takve će sadnice pretrpjeti manji ili veći stres. Pri odabiru sadnica maslina bolje je odabrati dvogodišnju veću, zreliju, čvršću sadnicu, koja je zadnju godinu, ili bar zadnje mjesece vegetacije, provela na otvorenom.Sadno mjestoSadnice se stavljaju u već iskopanu jamu. Ako je tlo pripremljeno strojem (rigolano), jama može biti i manjih dimenzija: za lončanice (masline u kontejneru) dovoljna je veličina 40 x 40 cm, za izdanke 80 x 80 cm. No, ako tlo nije rigolano, veličina se povećava i što je jama veća, uvjeti za razvoj sadnice su povoljniji. Na većem dijelu maslinarskih terena kritična je dubina, a ne širina. Ako je sloj zemlje plitak a matična podloga - kamen ploča položena koso ili čak vodoravno, treba ju razbiti ili strojem ili eksplozivom, da maslina može korijenjem prodrijeti u slojeve zemlje između kamena. SadnjaNa desetak centimetara od mjesta na koje dolazi sadnica zabosti kolac i to na stranu glavnog vjetra (bura, jugo). Kolac mora trajati 5-6 godina pa mora biti odeblji i impregniran. Može biti drven, od željeza, plastike ili betona. Na dno jame rasuti NPK gnojivo tipa 0:20:30 ili slično u količini 0,5 do 2 kg, ovisno o veličini jame. Oko kolca nagrnuti zemlju u obliku stošca. Na humak položiti sadnicu, potom rasplesti žile i rasporediti ih u krug niz stožac. Žile pokriti tankim slojem zemlje i dobro nagaziti. Uokrug sadnice uz rub jame rastresti oko 20 kg zrelog stajskog gnoja ili njegov nadomjestak. Pokriti slojem zemlje, nagaziti, rasuti uokrug 0,3 kg KAN-a, naliti obilno vode (barem 20 litara). Zatrpati jamu do vrha, oko sadnice učiniti plitku zdjelicu za hvatanje vode. Zavezati sadnicu debelim vezom uz kolac u obliku osmice, ako je potrebno na više mjesta, da se stabljika ne iskrivi.Kako duboko saditi?Ako se maslina posadi preduboko, a pritom je tlo teško i nepropusno, njezin porast je vrlo polagan. U težim slučajevima se može dogoditi da se mlada maslina jednostavno uguši. Preduboko posađenoj mladoj maslini samo manji dio vode dopire do korijena.Sadnicu treba staviti u zemlju do korjenova vrata, odnosno treba biti u zemlji do razine kao što je bila u vrećici ili vazi. Maslinu, smatraju neki stručnjaci, ipak bi trebalo saditi dublje. Sadnice masline u vrećama ili vazama imaju korijen već nekoliko centimetara ispod površine zemlje. Posadi 1i se maslina na stalno mjesto onoliko duboko koliko je u vrećici ili vazi, kod obrade tla oranjem ili okopavanjem sigurno će se korijen oštetiti. Tako posađena maslina imat će korijen blizu površine tla i teško će se oduprijeti naletima vjetra i suši. Koliko duboko, ovisi o više čimbenika: o sorti, o tlu, o položaju prema vjetru i sl. Sorte masline, koje razvijaju slabiji i površinski korijen i pri tome bujniju krošnju, svakako bi trebalo saditi dublje od onih koje imaju dubinski korijen i slabiju krošnju. U poroznom tlu se smije saditi dublje nego u teškom i nepropusnom tlu. Gdje su udari vjetra jači, treba saditi dublje nego tamo gdje je vjetar slabiji. Zaključak bi bio da se sadnica treba posaditi od pet do najviše dvadesetak centimetara dublje nego stoje bila u vrećici ili vazi. Njega sadniceMladom stablu potrebna je stalna njega, a to znači česti obilazak i pregled. Tlo ispod sadnice treba održavati čistim, korov uništavati mehanički, a ne kemijskim sredstvima. Sadnicu zalijevati redovito, bolje s manje vode, a češće, nego s više vode, a rjeđe. Ne dozvoliti da mlado stabalce ožedni. Ako na stablo djeluje više vjetrova (jugo, levanat), valja staviti nove kolce u tom smjeru. Stabalce ne forsirati na rast tretiranom gnojidbom. Najesen u prvoj godini rasuti 0,25 do 0,30 kg NPK, a na proljeće isto toliko KAN-a. Rastom stabla doza se povećava. Gnojivo se rasipa ovršno, u krugu koji čini krošnja i zatrpava u tlo kopanjem. Provoditi redovitu zaštitu od bolesti i štetnika. Bolesti su iste kao na odraslim stablima (paunovo oko), a isti su i lijekovi, no doza može biti nešto manja. Od štetnika najopasniji je jasminov moljac i razne pipe koje grizu ili brste lišće. Koristiti kombinirana sredstva: u prahu, u tekućini i mehanička. U drugoj, najkasnije trećoj godini, oblikovati krošnju rezom, ako to nije učinjeno u času sadnje. Glavne grane razmaknuti i nagnuti na kut od 45 stupnjeva od tla nategom. Ne rezati stablo, osim u slučaju pojave vodopija koje remete zadani oblik krošnje i usporavaju rast glavnih grana.

Rašćika na Imotski

Lisnati kelj, raštika, broskva, raštan – kao potomak divljega kupusa na našim prostorima poznat je od Grka i Rimljana, no ni danas u kontinentalnome dijelu nije masovno raširena kultura… Dvogodišnja zeljasta biljka prije je bila glavna kupusnjača u Primorju i mediteranskim visoravnima i do 1800 m nad morem. Poznati su mnogi podvarijeteti i forme, a osnovna je podjela po izgledu lista na glatke, naborane i mahovinaste. Gotovo svako naše sredozemno mjesto imalo je svoju raštiku, a nezaboravna kao jelo ostala je i stanovnicima moru blizih visoravni, gdje su lagani mrazovi od raštike (jer ona je jesenska biljka) činili pravu poslasticu. Iako je vrlo bogata hranjivim tvarima, od nje su danas popularnije “pitomije” kupusnjače, a život joj produžuju i sjeme razmjenjuju sladokusci, kojima ne smeta što je lisnati kelj podjednako dobar i kao stočna i čovjekova hrana. Nećemo pretjerati kažemo li da stanovnici hrvatskoga mediteranskoga krša o raštici lamentiraju s jednakom strašću kao ljudi iz ravnice o vrsnim kobasicama. Razlika je samo u tome, kažu, što dobro strukturiranu i vlaknatu prokuhanu lišću treba dobar gut maslinova ulja da ga “pripitomi”. A, kako raštiku pripremiti? Mlađe listove (u proljeće pupne izbojke) izrežite na rezance, obarite i vrelo “inpregnirajte” dobrim maslinovim uljem, raštika je na lešo . Način zbog kojeg se mnogi južnjaci (sjećajući se djetinjstva) na raštiku zaklinju kao na najslađe jelo varivo je s kockicama suhoga mesa. Odsoljeno i od dima oprano polumasno suho meso izreže se na kockice i zaprži na finoj masti, malo luka i mrvicu brašna. Prelivena uzavrelom vodom i ocijeđena raštika (rezanci) baci se na suho meso, podlije i začini prema želji, a pred kraj dodaju se sitnije kockice krumpira. Jelo se ugodi laganim kuhanjem.

U slutnji, u čežnji,

daljine, daljine.

U srcu, u dahu,

planine, planine,

malena mjesta,

srca moga,

spomenak Brača,

IMOTSKOGA...

Lijepi pozdrav svima!

Htijela bih pisati o prirodi, svom rodnom kraju, ljubavi...

Nadam se da će komadić mojih misli stati u ovaj okvir virtualnog prostora...