Svi smo mi u stranci KPV – KAKO VITAR PUŠE

Dok sam stanovala u Velikoj Gorici kretala sam se u društvu budućih inelektualaca tadašnjih dobrih studenata. Ideali su bili prvi na listi prioriteta, prvi, sve dok...
„Para vrti 'di burgija neće”, poznati je to refren neke meni nepoznate pjesme ali refren ne da je samo poznat već je i posvuduša.
Tako i moj prijatelj, kojem su ideali bili svetinja i za kojeg je politika bila kurva a političari kriminalci za par stotina kuna u predizbornoj kampani, za neku stranku djelio promotivne materijale i letke.
Prošle godine poznanik od mog muža došao je kod nas jer je trebao kupiti kamiončić što mu je bio neophodan za njegove radove. Obzirom da je bio iz Dalmacije zamolio je, bi li mogao kod nas prenoćiti koji dan i bili moj muž njemu mogao pomoći oko izbora, onako stručno da ga netko „ne prevari“ to jest da mu neuvalja kantu pod novo auto i odnese mu više love nego što treba.
Moram reći da smo bili pravi domaćini, čovjeka smo ugostili najbolje što smo mogli, bili smo kao hotel od pet zvjezdica sa punim pansionom, moj muž svom susjedu iz Dalmacije pomogao je kupiti predivan kamiončić za pristojnu cijenu a taj isti kamiončić je taj isti susjed prodao dvije godine poslije kad mu više nije trebao, doslovno za isti iznos novaca kojim ga je kupio. Ovim je također vidljivo koliko smo mu dobru trgovinu napravili. Tada smo za njega bili pravi frendovi, skoro pa rodbina. Kad smo došli u Dalmaciju čak nas je i jednim roštiljom počastio a onda...
Stranka Kako vitar puše učinila je svoje. Da bi naš Dalmatinski susjed imao zanimljiviji život jer je mladi umirovljenik zanimljivije mu je po susjedstvu pljuvati i blatiti mog muža jer na taj način ima veću pažnju a mi smo i ovako u Zagrebu pa mu nećemo puno nedostajati.
Tek sam napisala dvije anegdote a u glavi mi se slijedeće nižu kao biseri na ogrlici samo što je ovo što mi se mota mislima daleko od bisera.
Pitam se je li cijela memorija internet prostora dovoljna za njih?